Dana 30. marta 2026. godine izvršnoj direktorki MŽK-a Igbali „Igo“ Rogovi uručena je Predsednička medalja za zasluge od predsednice Republike Kosovo, Vjose Osmani, u znak priznanja za izuzetan doprinos u zaštiti i unapređenju prava žena na Kosovu.
Igo Rogova je suosnovala prvu kosovsku žensku organizaciju, Motrat Qiriazi (Sestre Ćirijazi), koju je kasnije i vodila. Organizacija je bila posvećena obrazovanju i osnaživanju žena i devojaka širom Kosova, obezbeđujući pristup obrazovanju više od 6.000 žena u vreme kada je nastava na albanskom jeziku bila zabranjena. Pored toga, podržavala je inicijative za razvoj lokalnih zajednica, uprkos siromaštvu i nedostatku ulaganja.
Kao izbeglica, Igo je radila u izbegličkim kampovima u Severnoj Makedoniji, pružajući pomoć i zaštitu ženama i devojkama kroz inovativne pristupe u oblasti zdravstvenog obrazovanja, terapije i drugih oblika zadovoljavanja potreba kosovskih izbeglica u makedonskim kampovima.
Da bi podržala aktivistkinje koje su radile u teškim uslovima, Igo je osnovala Mrežu ruralnih žena, koja je kasnije prerasla u MŽK. Danas organizacija okuplja više od 100 civilnih udruženja koja štite i promovišu prava kosovskih žena, bez obzira na njihove političke stavove, veru, godine, obrazovanje, seksualnu orijentaciju ili sposobnost. Pod njenim neumornim vođstvom, MŽK je radila na zaštiti, unapređenju i poboljšanju života žena i devojaka, uključujući osnaživanje žena za političko angažovanje, kreiranje pravnog okvira za rešavanje pitanja rodno zasnovanog nasilja na, izradu politika koje podržavaju žrtve i prepoznaju žrtve seksualnog nasilja za vreme rata, unapređenje brojnih zakona i politika za rodnu ravnopravnost, ekonomsko osnaživanje stotina žena i poboljšanje pristupa žena zdravstvenoj zaštiti. MŽK i dalje predstavlja jedinstven primer saradnje i transformativnih promena u regionu.
Igo je bila jedna od prvih zagovornica primene Rezolucije Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija (RSBUN) 1325 o ženama, miru i bezbednosti na Kosovu. Odmah nakon usvajanja Rezolucije zalagala se za uključivanje različitih žena u procese mira i pomirenja, kritikovala misije UN-a i razvojne inicijative kada nisu obezbeđivale prisustvo ženskih glasova, i dokumentovala i delila priče kosovskih žena sa visokim zvaničnicima i aktivistkinjama za prava žena u drugim zemljama, čime je iskustvo Kosova poslužilo kao model drugima.
Igo je takođe odigrala ključnu ulogu u osnivanju Koalicije žena za mir, koja je okupila žene aktivistkinje za mir iz Kosova i Srbije, i pomogla u osnivanju Regionalnog ženskog lobija za mir, bezbednost i pravdu u Jugoistočnoj Evropi. Obe grupe uspešno su promovisale glasove i prioritete žena iz regiona u pregovaračkim procesima između Kosova i Srbije, kao i u inicijativama za izgradnju mira.
Između 2014. i 2015. godine Igo je bila članica Visokog savetodavnog tela za globalnu studiju UN o primeni Rezoluciji 1325. Dva puta je bila, i i dalje je, članica Saveta civilnog društva NATO za žene, mir i bezbednost, dodatno unapređujući primenu Rezolucije 1325 na globalnom nivou.
