Stvaranje Mirovne Zenske Koalicije sa Zenama sa Srbije

Medju nasim najvaznijim delatnostima, svrstavamo i saradnju Mreze Zenskih Grupa Kosova sa Mrezom Zena u Crnom iz Srbije u stvaranju Mirovne Zenske Koalicije, datuma 7 maj 2006 godine. Koalicija, koja se sastoji od aktivistkinja sa Kosova i Srbije, zahteva da zenske perspektive budu vise vidljive u politickim delatnostima na Kosovu i Srbiji. Zalagujuæi se za odrziv mir, Mirovna Zenska Koalicija radi za
ukljucenje zena u procesima stvaranja mira u ulozi jednakih partnera. Ova koalicija, koja se stvorila na bazi zenske solidarnosti, predstavlja nezavisnu gradjansku inicijativu koja prelazi narodne, etnicke, i verske barijere i podele. Koalicija je dobila stalnu podrsku od Razvojnog Fonda Ujedinjenih Nacija za Zene (UNIFEM).

Pri svojim prvim aktivnostima, koalicija je izdala izjavu preko koje je informisala pregovaracke timove za status Kosova u vezi sa prezervacijom i sacuvanjem kulturne bastina na Srbiji i Kosovu. U pismu poslanom pregovarackim timovima, koalicija je naglasila potrebu za identificiranjem i prezervacijom kulturnih monumenata, kao Sto su crkve, dzamije, i katedrale, od fizicke degradacije i politicke degradacije. „Kulturni monumenti su povezani sa kulturnom bastinom, istorijom i zajednicama svih etnickih grupa, i kao takvi sve etnicke grupe imaju pravo da zajednicki prezervisu i sacuvaju ove kulturne monumente”, naglaseno je u izjavi.

Tokom cele 2006 godine, Zenska Mirovna Koalicija poslala je pisma i sastala se sa kljucnim donosiocima odluka, kao sto je Specijalni Izaslanik Generalnog Sekretara UN za Pregovore za Buduci Status Kosova, Predsednik Martti Ahtisaari. Stoga, koalicija je doprinela sprovodjenju Rezolucije 1325 ucinivsi da se glas zena cuje u mirovnim procesima.

Tokom septembra napravljen je istorijski korak za odrzivi mir na Kosovu, Srbiji i regiji. Zenska Mirovna Koalicija je odrzala trodnevnu
konferenciju na temu „Zene, Mir i Bezbednost”, u Strugi, Republika Makedonija, sa ciljem donosenja bolje vidljivosti za rad mirovnih aktivistkinja u stvaranju stabilnog mira na regiji. Konferencija se odrzala istovremeno sa sluzbenim pregovorima za finalni status Kosova. U zajednickoj zjavi, sesdeset mirovnih aktivistkinja za Kosova i Srbije, zakljucile su da mir u regiji nije moguæ bez aktivne participacije zena. Stavise, one su podrzale nezavisnost i teritorijalni integritet Kosova kao jedne civilne drzave sa funkcionalnim pravnim sistemom. One su takodje zahtevale da potrebe svih gradjana, zena i muskaraca, stvore osnovu za mir i bezbednost na Kosovu; da relevantne institucije usvoje koncept ljudske sigurnosti, posebno sa polne perspektive, shodno Rezoluciji 1325; i da zene budu ukljucene u svim procesima donosenja odluka u svim nivoima.

Suprotstavljajuci se politikama koje su nas dovele do podela i konflikata, Zenska Mirovna Koalicija napravila je planove za produzenje dizanja uzajamnog verovanja, zenske solidarnosti, i uzajamne podrske ka stvaranju dugo- Izdavanje Zajednickih Izjava sa Zenskim Liderima iz Jugoistocne Evrope.

Tokom konferencije, koalicija je usvojila jednogodisnji akcioni plan. Planom se zahteva bolji dialog izmedju zena svih etnickih grupa iz Srbije i Kosova, preko sastanaka i rasprava oko sigurnosti svih gradjana, finalnog statusa Kosova, i ukljucenja zena u procesima donosenja odluka. Organizacije vodjene od zena sa slicnim misijama iz Srbije i Kosova napravile su planove za dalja omrezivanja i zajednicke aktivnosti. Organizacije su takodje planirale dalje podrzavanje zenskih ljudskih prava, posebno prava reprodukcije. Brojni dogovori napravljeni izmedju Srpskih i Kosovskih ucesnika tokom konferencije, najbolje su demonstrirali cinjenicu da je
pregovaracki proces oko finalnog statusa Kosova puno toga izgubio sa neukljucenjem zena.

U ovom istorijskom trenutku, predstavnici Mreze Zena u Crnom iz Srbije izvinile su se za nedela i teror pocinjen u njihovo ime od strane srpskog rezima nad albanskim zivljem na Kosovu. Ovo izvinjenje Mreze Zena u Crnom iz Srbije prenoseno je na talasima Radiotelevizije Kosova, naglasujuci da je ovo prvo javno izvinjenje za nedela pocinjena nad Albancima tokom rata. Aktivistkinje su prepoznale
vaznost sluzbenih izvinjenja tokom procesa zaceljivanja rana, kao jedan od glavnih preduslova za postizanje odrzivog mira.